Aronija se prvi put spominje u Europi 1834. godine, u zapisima Botaničkog vrta u St. Petersburgu, a botanički opisi iz 1839. i 1870.g. prvenstveno naglašavaju njenu dekorativnu vrijednost i otpornost na mraz.
Prije početka 20. stoljeća aronija je privukla pažnju prvenstveno zbog svoje ljepote jer su njeni bijeli cvjetovi jedni od najljepših cvjetova grmolikih biljaka te zbog svog prekrasnog crvenog lišća u jesen i istrajnih grozdova sjajnih tamnoljubičastih bobica tijekom kolovoza. Godine 1972. crnoplodna aronija je primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj. Dugo je služila samo za ukras u vrtovima i parkovima.
U Europi je uzgoj aronije u praktične svrhe je započeo u 19. stoljeću i to ponajprije u zemljama Središnje i Istočne Europe, točnije na području bivšeg SSSR-a kada je slavni ruski biolog Ivan Vladimirovič Mičurin eksperimentalno križao aroniju s oskorušom i mušmulom.
