091 548 3945 Končanica 278, 43505 Končanica

Što je aronija

  1. Botanički opis
  2. Povijest uzgoja aronije
  3. Sastav aronije
  4. Polifenoli
  5. Vitamini i minerali
  6. Nutritivne vrijednosti aronije

1. Botanički opis

Aronija je bobičasto voće koje svojim oblikom podsjeća na borovnicu. Ova višegodišnja listopadna voćka pripada porodici ruža (Rosacea), a porijeklom potiče s istoka SAD-a i graničnih područja Kanade. U prirodi postoje 3 vrste aronije:

  • Aronia melanocarpa (crna aronija) s tamnoljubičastim, gotovo crnim plodovima – najrasprostranjenija vrsta
  • Aronia arbutifolia (crvena aronija) s crvenim plodovima
  • Aronia prunifolia (ljubičasta aronija)


U prirodi aronija raste obliku grma koji može dosegnuti visinu od 1,5 do 3 m te širinu do 2,5m. Jedna od glavnih prepoznatljivosti aronije su predivni cvjetovi koji nijansiraju od bijele do svijetlo roze boje koji cvatu u kiticama. Listovi su joj ovalnog oblika, nazubljenog ruba, a tijekom vegetacije su tamnozelene boje te sjajne i glatke površine, dok u jesen dobivaju prekrasnu žarkocrvenu boju što dodatno pridonosi dekorativnosti aronije.

Zanimljiva je činjenica da je aronija je u Europi privukla pažnju prvenstveno zbog svoje ljepote, jer su njeni bijeli cvjetovi jedni od najljepših cvjetova grmolikih biljaka. Godine 1972. crna aronija je primila nagradu Kraljevskog vrtlarskog udruženja u Engleskoj.

Listovi se počinju razvijati tijekom travnja, a nakon toga, u svibnju, se javljaju prvi cvjetovi koji su skupljeni u cvatu od 20-ak i više pojedinačnih cvjetova. Sama cvatnja traje oko 10 dana, dok svaki cvijet pojedinačno cvjeta samo 5 dana.

Zbog kasnije cvatnje, vrlo je mala opasnost od proljetnih mrazova. Cvjetove oprašuju kukci, uglavnom pčele, ali s obzirom na to da je aronija samoplodna biljka, dio cvjetova se opraši i vjetrom.

Plodovi nastaju od cvjetova, a počinju dozrijevati u kolovozu. Plodovi su tamnoljubičaste boje okruglog jabučastog oblika, dok je meso ploda intenzivno crvene boje slatkastokiselog i trpkog okusa. Plodovi su skupljeni u ogrozde, a broje 15-20 plodova, dok se u samom plodu nalazi 5-8 sjemenki.

2. Povijest uzgoja aronije

Aroniju su, kao hranu i kao lijek, prvi koristili sjevernoamerički Indijanci. Plodove su sušili i mljeli, te miješali sa životinjskom mašću i osušenim mesom. Sušeni plodovi aronije bili su hrana za zimu, te lijek protiv želučanih i crijevnih tegoba i proljeva. Također su kao lijek upotrebljavali i listove i koru aronije. U ljeti su sušili listove i koru, pripremali su čaj, koji su koristili kao sredstvo protiv proljeva i za zaustavljanje krvarenja iz rana. Danas, kao samonikla biljka, aronija je najviše zastupljena u Kanadi.

Aronija se prvi put spominje u Europi 1834. godine, u zapisima Botaničkog vrta u St. Petersburgu, a botanički opisi iz 1839. i 1870.g. prvenstveno naglašavaju njenu dekorativnu vrijednost i otpornost na mraz. Prije početka 20. stoljeća biljka je zbog svog prekrasnog crvenog lišća u jesen i istrajnih grozdova sjajnih tamnoljubičastih bobica služila samo za ukras u vrtovima i parkovima.

U Europi je uzgoj aronije u praktične svrhe je započeo u 19. stoljeću i to ponajprije u zemljama Središnje i Istočne Europe, točnije na području bivšeg SSSR-a kada je slavni ruski biolog Ivan Vladimirovič Mičurin eksperimentalno križao aroniju s oskorušom i mušmulom. 1930-ih rad na aroniji preselio se u eksperimentalnu stanicu Altaj u Altajsko gorje gdje je od 1935. istraživanje nastavio M.A. Lisavienko, a 1942. uspostavljena je prva mala plantaža aronije.

S obzirom na pozitivna iskustva s novom (divljom) vrstom voća, aronija je kao takva 1946.godine u SSSR-u prvi put priznata kao vrsta voća i te je preporučena za sadnju na području Altaja. Od tada, aronija se sadila u sve većim količinama, tako da je samo 1948. godine na području današnjeg St. Petersburga bilo zasađeno 20 000 sadnica. 1971. godine aronija je u Rusiji bila zasađena na ukupnoj površini od čak 5 400ha.

U Poljskoj je rad na uzgoju crne aronije započeo prof. Wieslaw Grochowski s Instituta za šumarstvo. Prvo su biljke donesene u Poljsku 1976. iz SSSR-a, a prvo eksperimentalno polje uspostavljeno je pokraj Janow Lubelski i Krasnik. Uskoro se pokazalo da uzgoj aronije ne predstavlja poteškoće i moglo se popularizirati diljem Poljske. Narednih godina broj plantaža se povećao. Počeli su se pojavljivati prvi sokovi od aronije, osvojili su zlatnu medalju na Poljskom poljoprivrednom sajmu što je bio veliki uspjeh.

Sljedećih su se godinama područja pod nasadima aronije povećavala iz godine u godinu. Prerađevine i proizvodi više nisu novost na tržištu. Sok od aronije je proizvela tvrtka Aronia S.A. također je osvojila zlatnu medalju na Poljskom poljoprivrednom sajmu 1993. Zahvaljujući brzom rastu koncentriranog soka od aronije, Poljska je trenutno najveći proizvođač tog soka u svijetu.

U međuvremenu, aronija se počela uzgajati i u Moldaviji, Bjelorusiji i Ukrajini, dok se već u ranim 80-im godinama 20. st. počela uzgajati i u Bugarskoj, tadašnjoj Čehoslovačkoj i u skandinavskim zemljama. S obzirom na povijest uzgoja aronije u Europi, osim u Poljskoj , danas se najviše uzgaja u sjevernim dijelovima Rusije, Češkoj, Slovačkoj te na sjeveru Njemačke i Francuske. Sorte koje se ondje najčešće uzgajaju su Aron, Nero i Viking.

Suvremeni znanstvenici su se za nju zainteresirali tek 90-ih godina prošlog stoljeća, stoga je uslijedio niz novih studija provedenih u Norveškoj, Švedskoj, Finskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Kanadi, SAD-u i Rusiji. Zanimljivo je spomenuti i da su aroniju primjenjivali i nakon nesreće u Černobilu i to za smanjenje tegoba bolesnika izloženih zračenju.

U Hrvatskoj se biljka uzgaja zadnjih 10-ak godina, no broj proizvođača je u stalnom rastu. Prema podacima Savjetodavne službe iz 2013. godine u Hrvatskoj se trenutno nalazi 20 ha površina pod nasadima aronije uzgojene za komercijalne svrhe (izvor PSS, proljeće 2013.).

3. Sastav aronije

U današnje vrijeme ljudi žive ubrzanim i dinamičnim tempom te prema tome raste interes za konzumacijom funkcionalne hrane čiji nutritivni sastav ima pozitivne učinke na ljudski organizam i zdravlje. Plodovi aronije i proizvodi dobiveni njihovom preradom su izrazito vrijedan izvor biološki aktivnih spojeva poznatih pod imenom polifenolni spojevi. Najzastupljeniji su proantocijanidi, antocijanini i flavonoli.

Zbog visoke zastupljenosti u plodovima voća i visoke antioksidativne aktivnosti, polifenolni spojevi se smatraju najznačajnijim antioksidansima koje nalazimo u hrani. Osim što aronija ima visok udio polifenolnih spojeva, ova čudesna voćka bogat je izvor vitamina, minerala, prehrambenih vlakana, dok joj je udio kalorija i masti vrlo nizak.

S obzirom na navedeno aronija spada u kategoriju “supervoća”. Pojam “supervoće” je marketinški izraz koji je prvi put upotrebljen u industriji hrane i pića 2005. godine, a podrazumijeva voće s velikim udjelom polifenolnih spojeva s dobrim antioksidacijskim svojstvima, vitamina te ostalih nutrijenata koji značajno doprinose zdravlju ljudi.

Mnoga epidemiološka znanstvena istraživanja ukazuju na snažnu povezanost između unosa voća bogatog polifenolnim spojevima sa smanjenjem smrtnosti uslijed srčanih oboljenja, tumora i drugih degenerativnih bolesti, odnosno smanjenjem ili odgađanjem razvoja određenih bolesti te i starenja.

Polifenoli

Polifenoli su vrlo važne molekule za fiziologiju biljaka, budući da su uključene u različite funkcije poput rasta, pigmentacije i razne druge funkcije. Do danas je poznato približno 8.000 polifenolnih molekula.

Najbrojnija skupina polifenola su flavonoidi, supstance koje najvećim dijelom određuju okus i boju voća i povrća. Njima se u zadnje vrijeme pripisuje sve veće značenje zahvaljujući antioksidativnom kapacitetu. Istraživanja su pokazala da su flavonoidi dobri “hvatači” slobodnih radikala, te da imaju antibakterijsko, sedativno, antialergijsko, antimutageno i protuvirusno djelovanje. Poznato je da polifenolni spojevi značajno pridonose ukupnom antioksidacijskom kapacitetu voća.

Antioksidansi su kemijske tvari koje sprječavaju oksidaciju, a u biološkim sustavima služe za neutralizaciju slobodnih radikala, a da sami ne postanu reaktivni. To znači da antioksidansi doniraju elektron slobodnom radikalu te time postaju stabilni slobodni radikali i sprječavaju da dođe do oštećenja i starenja stanica.

Slobodni radikali su štetni spojevi koji nastaju tijekom života u našem tijelu i nanose štetu stanicama u kojima nastaju. Oštećenja stanica izazvana slobodnih radikalima značajna su za razvoj krvožilnih i malignih oboljenja. Količina slobodnih radikala u organizmu najviše ovisi o okolišu u kojem živimo i o načinu života. Oni su neizostavni dio našeg organizma i ne uzrokuju probleme sve dok su u ravnoteži s antioksidansima.

Neravnoteža između antioksidansa i slobodnih radikala predstavlja problem i rezultira oksidativnim stresom, što dovodi do oštećenja stanica. Oksidativni stres može biti povezan s raznim bolestima i starenjem. Osim antioksidansa, protiv oksidativnog stresa sudjeluju i flavonoidi, od kojih su posebno važni flavanoli i flavoni.

  Izvor: Jakobek, 2007.

Snaga antioksidansa u voću mjeri se u ORAC jedinicama (Oxygen Radical Absorbance Capacity ili kapacitet apsorpcije kisikovih radikala) koje označavaju antioksidativni kapacitet određene namirnice. Unosom hrane s visokim brojem ORAC jedinica povećavamo razinu antioksidansa u tijelu, odgađamo simptome starenja te sprečavamo oštećenja stanica. Hrana s visokim ORAC brojem zaustavlja nastanak bora, štiti zglobove od artritisa, smanjuje rizik od bolesti srca i zaštićuje od mnogih degenerativnih bolesti.

Iako ne postoji “službeni” dnevni preporučeni unos ORAC jedinica, različiti istraživači sugeriraju optimalni unos za 3000-5000 ORAC jedinica dnevno. S obzirom na to da aronija raspolaže jednom od najviših ikad zabilježenih vrijednosti, čak 16,062 µmol/100 g, možemo zaključiti da je izuzetno jak antioksidans.

Izvor: Jakobek, 2007.

Vitamini i minerali

Aronija je također prava mala riznica vitamina od kojih su najzastupljeniji C, A, E, B1, B2, B3, B5, B6, B9. Osim toga, lišće aronije sadrži vrlo rijedak vitamin P, koji se u prirodnoj medicini koristi za snižavanje tlaka. Od minerala je bogata cinkom, željezom, kalijem, kalcijem, manganom, fosforom i jodom.

Nutritivne vrijednosti aronije

Nutrijent Vrijednost RDA *
Energetska vrijednost 47kcl 2,5%
Ugljikohidrati 9,6g 7%
Bjelančevine 1,4g 2,5%
Masti-ukupno 0,5g 2%
Kolesterol 0 0
Dijetalna vlakna 5,3g 14%
VITAMINI    
Folna kiselina 25mcg 6%
A 214IU 7%
C 21mg 35%
E 1,17mg 8%
K 19,8mcg 17%
B2 0,13mg 0,4-2,5mg
B9 0,1-0,21mg 0,1-0,5mg
PP 0,5-0,8mg 5-40mg
ELEKTROLITI    
Natrij 1mg 0%
Kalij 162mg 3%
MINERALI    
Kalcij 30mg 3%
Željezo 0,62mg 8%
Magnezij 30mg 5%
Mangen 0,646mg 32%
Cink 0,53mg 5%
FITONUTRIJENTI    
Karoten 128
Lutein 118

Izvor: Ministarstvo poljoprivrede SAD-a

*RDA = preporučena dnevna količina

Literatura: